parade

Watch more videos at PETA.org

ne jedem meso godinu i pol. željezo mi se vratilo u normalu. imunitet mi, unatoč tome što su mi jedna teta doktor, baka, deda, ma ko sve ne rekli, nije pao, nego naraso. ovaj video sam prvi put vidla par tjedana nakon sto sam odlucila ne jesti meso. kad ga gledam sada, osjećam se bolje.
i ono pavlino vegeterijanci ne jedu pilice jer imaju jednaki mozak.
si moze ljepo zabit u dupe.
mislim da ako se odlucimo jesti meso, trebamo barem znati sto jedemo.
problem je sto vecina NE zeli znati.
ne, nisam luda za prijateljima zivotinja i ne, nisam luda da se povodim za svime sto mi neko kaze da je krivo. ali ovo JE krivo.

xxtang:
over and out.

otkrila sam pune čari subota.
otkrila sam okus onog šećera koji lada uvijek gnjeca u ostatku kafe.
otkrila sam svađe.

.otkrila sam ruski.

Fevral'. Dostat' chernil i plakat'!
Pisat' o fevrale navzryd,
Poka grohochuschaya slyakot'
Vesnoyu chernoyu gorit.

suočavam se s činjenicom da jednostavno neznam pisat.
i s činjenicom da hrpu stvari zbog kojih sam kao bila malo
multitalentirano djete više nemogu. a štaš. zato se djete orijentiralo
na kombiniranje klavira, engleskog i ruskog (čitaj:reginu spektor). i školu. donekle.




nemreju oni spustit duh vesele djevojke. jeste da nam je pola dobrih profesora ošlo u vražju mater (postali su zli, nisu mrtvi) al pa štaaa onda. ja sam prvi put nakon dugo vremena u ponoć sretna i nemam potrebu pljuvat po svemu.

osim po ovom vremenu, jer nit pada snjeg nit sija sunce. iako neznam ko bi mutav sad sunce (hana=)). i jedva čekam božić. i rođendan. i novu godinu. i bordanje. čak i drugo polugodište. i ja čak mislim da sam napušena, al nema veze jer ću ovaj post vrlo vjerovatno na pola ili cijeli izbrisat.

kre! idem plesat kao dSubote na trgu!
c'est la vie!
vidimo se u cici.

ljepo je znat, ujutro kad se naprežeš da otvoriš oči kolko si ljena, da mali radnici naprežu moždane vijuge zadnja 3 sata provedena pod budnim (ili ne baš tako budnim) okom predpenzionerskih samozvanih šefova.

iako nakon ljepog jutra, već negdje oko išćekivanja ručka, kad shvatiš da mali radnici idu doma, ili pak idu van, nije tako ljepo znati da si bolestan i da te skrbnica nebi pustila ni da otvaraš frižider bez jakne.
fali ti svjetla, fali ti zvukova što ih proizvode hiper dječurlija i hipo profesori.




pa se pomiriš sa bolešću i hajde da napraviš nešto korisno.
da, baš, šta bi ja sad tu produktivno ili korisno i u koju svrhu mogla napravit.
ma blje, ja bi sad najrađe put trga pa da hodam okolo naokolo samo da se nagledam svjeta.

nothing ever happens to people like us. 'cept we miss the bus.

upala u dilemu oko nastavka školovanja. trebalo bi me s jedne strane biti sram da se nemogu odlučiti između pkga i iba, al opet kad uzmem u obzir što želim od škole, što želim uz školu i što želim nakon škole, moja neodlučnost dođe na sljegavanje ramena i kiselih pogleda.

i ukazala bi na ovo

inače, nemam niš pametno za reč.

tcha, idem gledat produžene lotr-e.

jebomajku ovoj hladnoći koja me grize za prste.
jeste da sam je tražila, al sad kad je tu ja bi da je nema.

opet sam došla do zaključka da imam zacrtane planove koje bi trebala ostvarit za tri mjeseca, šest mjeseci i devet mjeseci, ali mi fale djelovi koji se odnose na sada.

opet sam se razočarala u ljudima. opet sam upala u neku zimsku rutinu.
opet si mrzim kosu.


'She's La Belle Et La Bete at the ball. You know she could have us all.'

danas sam došla doma i mirišala sva po izletu u muller [eskadaa].
i osjećala sam onu neku ugodu, ono kad vam ništa ne fali, ali ste upravo bili na -3 na kakti mećavi bez kape, šala i rukavica, pa je sve to jos bolje jer ste upravo usli u fino zagrijanu prostoriju.
ali je došla mačka i pobjegla na hodnik. pa sam trčala za njim do dolje i penjala se gore. kao što rekoh, nijesam imala rukavice ali sam zato svoju fino namirišanu majicu navukla preko šaka. i tako ispustih mačku i osjetim neki intenzivni smrad na ruci. na ruci je bio drek. kako, ne razumijem. zašto, ne razumijem. gdje, ne razumijem.
pobogu otkud na mojoj mački drek?

jeste da je tak, pišljiv, ali život je dobar trenutno. iam uvjete da mi trenutno bude bolje, ali ja ništa pod milim bogom ne poduzimam.
primjer je četvrtak, koji je bio predivan dan jer mi je sve išlo 'na ruku', iako sam ja opet bila bezglavi kukac.




a danas su me zatočili u hdz vlakiću.
sanader je saroman.

otvorih blog jer u zadnje vrijeme dok čitam tuđe iam potrebu napisat kilometarski komentar koji više nalikuje postu.

pa zato. na, mala, piši sad, tu.

jučer sam bila kod svojih sestrična, točnije, kod bake, ali pošto mi je cijela rodbina u istoj zgradurini u dugavama...
naime, imam dvije mlađe sestrične, od kojih je jedna, reći ću samo osnovna (neko vrijeme lol), a jedna je tek krenula u osnovnu.

sad, naravno, volim ja njih i to sve. al pobogu kako su razmažene.
za stariju mogu reć da ju to drži samo što se tiče žicanja za materijalne stvari, ali ima obzira i čisto je oke cura ispala.

ali mala. ajme ajme. razmažena. derište. iritantna dozlaboga.
uvijek je bila nepodnošljiva tako da su se s njom svi nosili tako da bi je stavili ispred televizora ili joj jednostavno uvalili neki gejmboj il neš.

sad je djete ćoravo i svi su nekako iznenađeni.
uletila sam nedavno u sobu dok su moji starci pričali o tome.
i svi su onako; ' mala, jel znaš da ti sestrična nema 70% vida?!'
pa naravno da nema jerbo je 4 od 7 godina provela na milimetar od ekrana.

i sad. mala nosi neke fensi naočale i sva je cakana i sve. i tako jučer, ja pričam sa starijom, a mala radi sve da nas omete.
i dobro, ja si mislim, djete oče pažnju, ajmo se igrat s njom il neš.
i pitam ju neš tipa: ' i kako je u školi?'
a dobijem tipičan razmaženi odgovor: ' pa dobro je, ja sam tamo najpametnija pa mi je bezveze. i nemaju cartoon network.'

pokušavam pričat s njom, a ona sve više nekako...divlja.
i odjednom uzme neki svoj kovčeg sa slikovnicama i zafitilji ga svojoj sestri u glavu. na što ova skoči. 'ŠTA JE TEBI MALA, JESI NORMALNA'
'ha, ha, ha. oprooostii, samo sam se šalila.'
i dobro. nastavim pričat sa većom, a malu cjelo vrijeme promatram.
ide po sobi i razbacuje stvari. i uzme neku kutijicu sa nekim kuglicama/perlicama/votever i počne ih bacat po sobi.

'e, nemoj to bacat, baka će se ljutit, a i ti ćeš kasnije to morat kupit'
mala me ignorira i baca to. ja joj uzmem kutijicu i strogo je pogledam.
starija shvati da je maloj očito dosadno pa je opet pokušavamo zabaviti ali na način da ne poludi. i naravno da nije uspjelo, mala je u roku od 3 minute bacala jastuke po sobi i vrištala na svoju sestru. pa smo se nas dvije ljepo pokupile iz sobe i zatvorile svjetlo, ali ne i vrata. a mala počne vrištat i dođe u sobu do moje stare i bake: 'one mene strašeeeee. zatvorile su me u mraku samuuu.'

i naravno baka se na nas izdere da nismo normalne, da smo prestare da se iskaljujemo na djetetu...i za kaznu kaže onoj starijoj da mora pospremit sve za malom (ja sam gost, pa kao, nije red). na što ja naravno popizdih. dobro, možda joj nismo trebale gasit svjetlo ak se tolko boji tog mraka, al jebote...
i dobro, ova to sve na pravi, ja se ostala svađat i derem se na baku da je razmazila djete i da mala mora znat pokupit stvari za sobom i da se nemre tak ponašat...al dobro, ja se spremila da idem doma, njih dvije već u liftu, kad se mala sjeti da joj fale te njene fensi cvikse. i krenemo ih mi svi tražit.

a mala samo stoji. i odjednom kaže.
'dobro, baka, ja moram ić spavat, imam sutra školu. ti mi to nađi okej?'
na što ja naravno popizih.
'KAKO MISLIŠ, DA TI BAKA NAĐE? OČE SE ONA TU SAGINJAT DA TRAŽI TVOJE NAOČALE KOJE SI TI NEGDJE BACILA??'
na što se mala posrami i tiho kaže: 'a dobro, čak i da ih ne nađe imam ja još jedne, a i mama će mi još jedne kupit.'

nikad nisam htjela udarit djete. do tog trenutka. kako sam joj htjela zakeljit šamarčinu pa da se propameti.
'MA JESI TI MALA NORMALNA? PA OČE TI STARA POTROŠIT SVE ZATO DA BI TI MOGLA GUBIT STVARI I PONAŠAT SE KO ZADNJE DERIŠTE?? NIJE STVAR U TOME DAL TI IMAŠ JOŠ NAOČALA, NEGO U TOME DA SI OVE IZGUBILA!'

pa jebte, kad sam ja bila stara ko ona i kad sam izgubila svoje prve naočale, plakala sam tri noći i misla sam si koja sam glupača šta si ne pazim na stvari, naročito na one koje mi trebaju.
no, mala i dalje nije tražila naočale i sestra joj ih je našla nakon negdje 20min. pa sam joj (maloj) rekla da joj izvoli kupit tri vrećice smokija kolko je dobra.


daklem. iz ovog svega sam zaključila da
-trebam razmislit prije nego li izrodim 3 dece
-nikad nikad nikad nesmijem postat pedagog
-od djece ipak volim samo tessu i vanju

-znam, pomalo je bizarno, ali pisalo je...smrt-
mnjahaha. pipsi.

ada. ovo je prvi post pa.
da ja tu kao moram pisat o sebi i tako.

erm. da.
drago mije dame i gospodo. ovdje čem pisat ja.
a bilo bi i red pošto mije trebalo petnajst minuta da me registrira ovo sranje.

anyway. ajmo odma na pravi post, bez pravih predstavljanja.